danas

10.07.2004., subota

Sreća

Ova priča nije moja ,al je tolika lijepa , uvijek aktuelna ,da suslužuje da njenu istinu podjelimo .


Bila jedna djevojčića , koja je , kuda bi god krenula , ostavljala za sobom zlatni trag .Trag je postajao vidljiv tek kad bi ona zašla iza vidika . Ljudi su onda , zadivljeni i raspamečeni , jurili da stignu djevojčicu. Nje više nije bilo. Onda bi skupljali zlatnu prašinu i vračali se kučama , plačući što nisu umjeli zadržati djevojčicu , što nisu znali vidjeti tko je ona .

Djevojčica nije imala roditelje , i tražila je dom koji bi ju usvojio .Bila je poluodjevena i bosa , sitna i plašljiva ,miloga osmjeha . Kosa joj palucala ko u morske vlasulje .
"Čija si ?" pitali su sumnjičavo.
"Onoga tko me hoće", odgovarala je .

Nitko ju nije htio.

Slali su je jedni drugima , ti drugi su je opet slali trećima ,i tako redom . Kad su se svi izredali , djevojčica je odlazila .Tek kad je zamakla za obzor , bljesnulo bi zlato njenih stopa .

U selo , kojim je nedavno prošla , naiđe neki putujući isposnik. Ljudi ga ugostiše ,i ispričaše mu što se dogodilo. Isposnik se smješkao , kimao glavom , kao da je tu priču već slušao. Pitali su ga tko je ta djevojčica .

"Nitko drugi do čovjekova sreća , koja neumorno dolazi i nudi se da ostane pod našim krovom , i tek po odlasku ostavlja svoj znak i dar .Tada ljudi udare u kuknjavu i nesretni su zato jer im se sreća sama nudila , a oni je nisu znali prepoznati ", govorio je .

Bolje bi bilo da nije ni dolazila " ,jadali su se seljani , kršeći ruke ."Ljepše smo živjeli ne znajući da su takve stvari moguće . Ludo smo odbili ono za čim ćemo cijeloga života žaliti.

Mudrac tada zaište da se cijelo selo okupi pod jasenom.

"Treba provjećati o događaju",rekao je "Svi moraju znati kako sebi pomoći".

Kad se pod jasenom iskupilo i staro i mlado ,isposnik im se obrati riječima :
"Šta je bilo , bilo je . To ne možemo promjeniti . Ali možemo naučiti kako se ponašati ako opet naiđe to zlatno čedo. Da ju opet ne odbijemo sa praga ".

"Oh ,svatko će joj ponuditi boravak u vlastitoj kući " , uzviče cijelo selo ."Dat ćemo joj ono najbolje što imamo , čak i na uštrb naše djece . A ona neka bira koga će . Ona zna ..."

Mudrac opet uze riječ:
"Nemojte misliti da ona ne može doći i u nekom drugom liku ..."
Oh ! A kako ćemo znati ...? Zaboga , da opet ne promašimo ..?

Najsigurnije će biti da ne odbijete nikoga tko vam pokuca na vrata . Jer , sjetimo se , to može biti zlatonoga sreća . Da ju još jednom ne izgubite , otvarajte svima , i udjelite svakome ."

Otada je tako i bilo ,i to je bila istinska sreća za mnoge .


Tko učini najmanjima od Moje braće ... učinio je sebi
- 16:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

09.07.2004., petak

Pitanja & Odgovori

Pitanja


Tata kako se brod odrzava na vodi?
- Ne znam sine.
- A kako leti avion?
- Ne bih znao sine.
- Kako slika dolazi na TV ekran?
- Stvarno ne znam sine.
- Tata ljutis li se sto te toliko zapitkujem?
- Ni najmanje. Kako ces nauciti ako ne pitas.


Odgovori


Grad razvaljen i bez zidova -
takav je čovjek koji nema vlasti
nad sobom.


Briga u srcu pritiskuje čovjeka
a blaga riječ veseli ga .


Kloneš li u dan bijede
bijedna je tvoja snaga



- 17:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dopuna točnog navoda

Pitaju tipa , kako van stoji tvrtka ?
Bili smo na rubu provalije , a onda smo učinili veliki korak naprijed .
Orginal , jer rečenica iz ovoga vica ,u blogu , ne gledaj na semafor , tko je nezna , može imati drugo značenje .
- 09:48 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Sudačko vrijeme

Jedan komentar na jučerašnji blog iznudio je nastavak teksta , ne gledaj na semafor .
Sudac će označiti kraj igre ,to je njegovo neotuđivo pravo , ali ostaje pitanje jesi li uživala ,uživao u igri ili te je opsjednutost rezultatom totalno blikiralo , izbacilo iz ravnoteže , kako bi rekli.
Jeli ti zadani cilj oduzeo radost da uživaš u putu do cilja .
Evo jedan blog koji pratim , "tišina" se zove , ko primjer , pozitivne promjene , gdje mi simpa mlada dama kod prvog pokušaja traženja posla ,sva je van sebe ,opsjednutost ciljem je izbacila iz ravnoteže , a danas ide ponovno , neopterćena ciljem , uživa u igri bez obzira na rezultat , ali sa novim darom , ustrajanošću .
Da,da , ustrajanost je veliki čimbenik uspjeha .
Ako na vrata kucate dugo i snažno , sigurno ćete iza njih nekoga probuditi.
U ustrajanosti leži razlika između poraza i uspjeha . a vrata uspjeha otvaraju se iznutra .
I ostvariti će ona taj cilj , ali će i uživati u putu , to je ta unutarnja promjena u njenoj igri .
Ako to može mlada dama iz tišine , onda možeš i ti .
Tri ,dva , jedan - kreni .

- 09:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

08.07.2004., četvrtak

Ne gledaj na semafor

Čitam blogove već mjesec dana i manje više zajednički nazivnik je sputanost brigama , svakodnevnim problemima a što dovodi do toga da sa njima postajemo jedno , pa tako i mi postanemo problem .
Uglavnom sebi samima .
O svemu razmišljamo , tisuću i jedna tema iz stotinjak blogova , svaka pojava ,krupna ili neznatna uznemiri nas . Pogledaj ,malo blogove , svi uznemireni , mislimo na pojave , probleme , dajemo im svu pažnju ,sve vrijeme .
A to vrijeme pripada nama .
Dajmo ga sebi.
Rješenje svih problema nalazi se u sposobnosti koja omogučava da ih se riješimo .
Jeli u pitanju problem sa posla , problem iz obitelji , ovisnosti .
Mi smo kreatori svega , vlastitih misli i što god se dogodi izvan nas ,što god otkrijete u svom okolišu , sve je to zrcalna slika vašeg vlastitog unutarnjeg života .
Kako kaže izreka : kako unutra tako vani .
Želite li to mijenjati ili ste već poduzeli korake u tom pravcu .
Znaš onu , bili smo na rubu provalije ,a onda smo učinili veliki korak naprijed .
Korak unazad , kada to što nas muči nije bilo .
Kako .
Sve se može promjeniti , ali samo mjenjajući sebe
Jer čovjek je onakav kakav u sebi misli .

Bilo bi dosta ,da zaključim , blogovi sa problemima , kuknjava , nedostatak ljubavi,agresija .
Ljubav spaja , nedostatk ljubavi razdvaja .
Nađite se gdje ste . Ljubav ili agresija .
I usmjerite se ka cilju i uživajte u igri .
Dok igra traje , stalno gledanje na semafor ,koji je rezultat igre , učinit će vam igru nepodnošljivom .
Počnite igrati svoju igru ,a semafor će registrirati rezultat , plod vaše igre .
A od početka do kraja proči će vrijeme , ne trenutak , ne čudo već proces koji će donijeti rezultat , sa kojim ćete biti zadovoljni i sretni .
A do tada igraj i ne gledaj na semafor .

- 18:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

19.05.2004., srijeda

life long learning

Još ne znam kako se ubacuju slike u blok , kako se uređuju stranice , ali šta je tu je , ima riječ pa dok se ostalo ne nauči može i ovako.
Ne možeš sve znati odjednom . Kako kažu life long learning . Ma , ni Mona liza nije nastala od prve , gledam neke njegove skice , naši kritičari bi ga u startu sasjekli a on ipak doguro do Mone.
Kad sam bio na izvoru Dunava iznenadilo me , kako je to mali potočić , pa malo po malo dogura do najveće rijeke , plovne i da mu nije Crnog mora gdje bi mu bio kraj.
Gledem športaše na tv , divim im se , čitam neke vaše blokove ,strašni su i sad se pojavljuje dilema ,šta je bolje , kupiti vrhunski tv ,veliki ekran ,odlična slika naučiti pravila i uživati u gledanju vrhunskih majstora , odnosno čitati vaše zaista odlične postove , ili nešto od toga pokušati sam izvesti.
Mislim da je ovo drugo ispravan odgovor i veće zadovoljstvo kod svakog pojedinaca , jer je to prijelaz iz pasivnog u aktivni život.
Svi koji prohodaju neće trčati maraton , svi koji skoće u dalj neće skakati preko osam metar , ali dapače , veće je zadovoljstvo ako čovjek sebe prisili da skoči dva metra , nego da gleda one preko osam , ako smršavi jedan kilogram nego gleda supermodele .
Tako je i sa pisanjem blogova.
Koliko god da se postigne , iza svakog pokušaja ostaje neizrecivo saznanje i zadovoljstvo "ja to mogu učiniti" koje se ne može usporediti sa pasivnim promatrenjem vrhunskih majtora.
Zato treba krenuti !
Stvoriti vlastitu kreaciju. Najduži put počinje prvim korakom , kao i u životu prvi koraci su nesigurni , ali rastemo i jačamo ,te nas daleko odvedu , do vrhunskog majstora ili početnika nije bitno jer za nama i u nama ostaje veliko zadovoljstvo .

- 07:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.05.2004., nedjelja

Za stolom

Poslao sam mail za pomoć ,kako riješti tehnička pitanja uređenja ovih stranica ,unošenje slika i slično , a do tada idu samo tekstovi .
Eksperimentalni program do daljnjega .


Za stolom

Ma kako da te mami zdjela , operi uvijek ruke prije jela.

Drži se uspravno kod jela .

Prvo pravilo: svakom svoje posuđe


Ne grabi jelo iz zdjele svojom žlicom .

Ne stavljaj nož u usta , nož je samo za rezanje jela .

Ne srči i ne mljackaj kod jela . Žvači zatvorenim ustima .

Za vrijeme jela šuti. Jesti i govoriti nije zdravo niti je lijepo.
- 07:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>